22:15
Funkcija prostate je proizvodnja sjemene tekućine. Sjemena tekućina štiti, hrani i prenosi spermije i važna je za reproduktivnu sposobnost muškarca. Kad muškarac doživi orgazam, javljaju se kontrakcije koje potaknu prostatu na lučenje tekućine u uretru.
Veličina prostate u mladog muškarca je do 30 grama. Tijekom normalnog starenja, žlijezda raste i postaje velika. Rast prostate uvjetovan je hormonima (testosteron).
Uzroci povećane prostate u starijih muškaraca:
Benigna hiperplazija prostate / adenom prostate,
Rak prostate.
Benigna hiperplazija prostate / Adenom prostate
Benigna hiperplazija prostate (BHP) ili adenom prostate jest povećanje prostate uzrokovano hormonskim promjenama koje nastaju tijekom starenja u muškaraca.
Hiperplazija prostate je vrlo rasprostranjena bolest koja se može naći u gotovo svih starijih muškaraca. Povećana prostata se ne susreće u muškaraca mlađih od 40 godina.
Točna patogeneza ove bolesti još nije razjašnjenja. Čini se da veliku ulogu igra hormon dihidrotestosteron u prostati. Pokazalo se da nastanak benigne hiperplazije prostate se može usporiti davanjem lijeka inhibitora 5α-reduktaze, koji blokiraju stvaranje ovog hormona.
Benigna hiperplazija prostate – simptomi
Simptomi ove bolesti nastaju zbog povećane mase prostate. Povećana prostata deformira i pritišće uretru te tako stvara zaprjeku u otjecanju mokraće.
Simptomi adenoma prostate su:
poteškoće pri mokrenju,
mokrenje ne može početi lako,
mlaz mokraće je slab,
muškarac se mora napinjati da bi ispraznio mokraćni mjehur.
Uslijed zadržavanja mokraće, česte su upale mokraćnog mjehura, a može doći i do širenja upale u bubreg ili epididimis.
Benigna hiperplazija prostate – liječenje
Blaži oblici se liječe blokatorima α-adrenergičkih receptora i inhibitorima 5α-reduktaze testosterona.
Uznapredovali oblici se liječe operacijom.
Operacija se naziva transuretralna resekcija prostate (TURP) i sastoji se od toga da se u uretru uvede kateter s oštricom na vrhu i rotacijskim pokretima isiječe tkivo prostate i kroz uretru ga se ukloni.
Operacija tako uklanja tegobe s mokrenjem jer više nema pritiska na uretru.
Prostata – prirodno liječenje
Promjena načina života Vam može pomoći u liječenju bolesti prostate. Naglasak je na umjerenosti!
Slijedite navedene savjete:
Izbjegavajte duži boravak u hladnim i vlažnim prostorima.
Umjereno konzumirajte slana, kisela i ljuta jela.
Smanjite masnoće životinjskog porijekla.
Izbjegavajte kavu i alkohol.
Nemojte piti previše tekućine prije spavanja.
Pri prvom porivu na mokrenje se olakšajte.
Pomoći će redoviti spolni odnosi ili ejakulacija.
Izbjegavajte preusku odjeću.
Izbjegavajte voziti bicikl.
Nemojte hodati bosi.
Lijek za prostatu iz prirode su biljni preparati na bazi:
brusnice,
koprive,
češnjaka,
vrbovice – čaj od vrbovice,
soje,
selena.
Čaj za prostatu :
Šipak djeluje kao diuretik i bogat je vitaminom C.
Borovnica djeluje protuupalno.
Kamilica ima diuretsko djelovanje.
Zeleni čaj čuva prostatu.
Potrebno je 2 do 3 mjeseca redovite konzumacije da bi se vidjelo poboljšanje nalaza.
Rak prostate – učestalost
Rak prostate je maligni tumor koji potječe od stanica prostate. Rak prostate najčešće raste polako i dugi niz godina ostaje ograničen na prostatu
Karcinom prostate tumor je starije dobi. Rak prostate se ne pojavljuje u muškaraca mlađih od 40 godina. Učestalost karcinoma prostate izravno je proporcionalna s dobi. Maksimum incidencije raka prostate je oko 80. godine života.
Mnogi muškarci umiru od starosti, ne znajući da boluju od raka prostate. Obdukcijom je utvrđeno da gotovo 80% muškaraca starijih od 80 godina boluje od raka prostate.
Rak prostate – uzrok
Kao i kod većine tumora u ljudskom organizmu, točan uzrok nastanka nije poznat ali su prepoznati neki rizični čimbenici nastanka tumora.
Rizični čimbenici za rak prostate su:
poodmakla dob,
utjecaj androgena – muških hormona (muškarci kastrirani prije puberteta ne razvijaju karcinom prostate),
genetika (u 10% oboljelih rak prostate je familijarne naravi),
čimbenici iz okoliša – prehrana bogata mastima, a slaba vitaminom A, pušenje, toksini,
spolno prenosive infekcije.
Muškarci s benignom hiperplazijom prostate (BHP) nemaju veći rizik za razvoj karcinoma prostate.
Tumori se razvijaju iz perifernih žlijezda prostate te su gotovo uvijek adenokarcinomi.
Zloćudna transformacija stanica je postupna te se najprije očituje u obliku preinvazivnog karcinoma – karcinom in situ.
Tumorske stanice mogu biti dobro ili slabo diferencirane pa ih se nakon biopsije prostate uvijek mora stupnjevati. Najrasprostranjeniji je sustav stupnjevanja po Gleasonu koji se određuje biopsijom dvaju područja tkiva.
Vrijednost 1 označava dobro diferencirani karcinom, vrijednost 5 slabo diferencirani karcinom. Zbroj tih vrijednosti, koji može biti maksimalno 10, upućuje na stupanj diferencijacije raka prostate.
Gleasonov stupanj ima prognostičko značenje: što je stupanj manji, prognoza za bolesnika je bolja.
Rak prostate – simptomi
U većine oboljelih dijagnoza raka prostate se postavlja u bolesnika bez simptoma u kojih je rak otkriven biopsijom prostate. Skoro 90% karcinoma prostate ostaje klinički neprimjetno desetljećima.
Razlog za biopsiju je povišena razina PSA (prostata specifični antigen) u krvi ili nalaz tvrdih čvorova pri pregledu prostate (digitorektalni pregled).
Neki bolesnici će imati izražene smetnje mokrenja:
učestalo mokrenje,
oslabljen mlaz mokraće,
osjećaj potrebe za mokrenjem uz istodobnu nemogućnost mokrenja,
osjećaj nepotpuno ispražnjenog mjehura neposredno nakon mokrenja,
noćno učestalo mokrenje (nikturija),
krv u mokraći,
bolna ejakulacija,
erektilna disfunkcija.
Kao što vidite, simptomi raka prostate u ranoj fazi i benigne nodularne hiperplazije se ne razlikuju. Zbog toga je važno posjetiti liječnika ako imate navedene simptome da Vam se napravi PSA nalaz iz krvi.
Simptomi lokalno uznapredovalog raka prostate javljaju se kasno i uključuju:
perinealna bol (bol u međici),
grčevi,
impotencija,
inkontinencija urina,
anurija (nemogućnost mokrenja),
bol u preponama.
Rak prostate najčešće metastazira u kosti, pluća i jetru.
U metastatskoj bolesti mogu se javiti sljedeći simptomi:
oticanje (edemi),
bol u kostima,
anemija,
patološke frakture (lom kosti na mjestu metastaze),
mršavljenje,
slabost u nogama.
Rak prostate – dijagnoza
Dijagnostika raka prostate započinje anamnezom, kliničkim pregledom koji obavezno uključuje i palpaciju prostate (digitorektalni pregled).
Rak prostate se kao i svi ostali tumori dokazuje patohistološkim preparatom gledanim pod mikroskopom. Preparat se dobiva biopsijom prostate.
Najčešći razlog biopsije prostate je povišena razina PSA (prostata specifični antigen) i sumnjiv nalaz pregleda prostate (digitorektalnog pregleda).
Saznajte više: Biopsija prostate – kako se izvodi, priprema, cijena
PSA se mjeri iz periferne venske prvi (krvna pretraga).
Određivanje PSA nalaza (prostata specifični antigen) u krvi je važan test za dijagnozu karcinoma prostate. Na žalost, PSA nije povišen u svih pacijenata, samo u njih 75%.
Lažno pozitivan nalaz je isto tako važan problem, u 60% bolesnika koji imaju povećanu koncentraciju PSA u krvi nema karcinoma, nego je povišen PSA najvjerojatnije posljedica upale ili hiperplazije.
PSA se može povisiti u krvi i pri pregledu prostate (digitorektalni pregled).
Ostale pretrage:
kompletna krvna slika,
biokemijske pretrage krvi (povišena alkalna fosfataza sugerira na metastaze u kostima),
transrektalni ultrazvuk prostate,
RTG srca i pluća u bolesnika sa simptomima,
scintigrafija kostiju ako je povišena alkalna fosfataza ili ako postoje zglobovi, ako je PSA dosta visok,
CT zdjelice ili MR zdjelice,
CT abdomena u bolesnika sa simptomima,
PET-CT.
PSA referentne vrijednosti
PSA referentne vrijednosti kod muškaraca su:
muškarci do 40 godina < 1,4 ng/mL
muškarci 40 – 49 godina < 2,0 ng/mL
muškarci 50 – 59 godina < 3,1 ng/mL
muškarci 60 – 69 godina < 4,1 ng/mL
muškarci iznad 70 < 4,4 ng/mL
Cijena pretrage – 120 kuna
Rak prostate – liječenje
Postoji nekoliko opcija u liječenju raka prostate. Izbor terapije ovisi o:
PSA vrijednosti,
stupnju i proširenosti tumora,
dobi bolesnika,
općem stanju organizma (pratećim bolestima),
očekivanom trajanju života.
Aktivan nadzor
U nekim situacijama, rak prostate se ne liječi već se samo prati.
To su bolesnici stariji od 70 godina koji nemaju simptoma, s rakom lokaliziranim na prostatu ako je dobro ili umjereno diferencirano ili ako postoje druga stanja koja bolesniku ugrožavaju život.
Velikim studijama je utvrđeno da je u takvih bolesnika, liječenje nepotrebno jer rak prostate nije bolest koja im trenutno ugrožava život i veća je opasnost liječenja (rizik od operacije i hormonske manipulacije) od sporo napredujućeg raka prostate.
Kod takvih bolesnika rade se povremene digitorektalne kontrole, određivanje PSA i praćenje simptoma. Ako se simptomi pojave, pristupa se liječenju.
Pozorno praćenje takvih bolesnika pokazuje istu stopu preživljenja kao i kod onih koji su izvadili prostatu.
Operacija – Radikalna prostatektomija
Radikalna prostatektomija je operacija u kojoj se odstranjuje prostata zajedno s sjemenim mjehurićima i ampula od „vas deferens“ te regionalnim limfnim čvorovima. Mjehur se spaja s uretrom kako bi se omogućilo slobodno mokrenje.
Radikalna prostatektomija je liječenje izbora za bolesnike mlađe od 70 godina koji imaju lokaliziranu bolest (tumor ograničen na prostatu). Cilj liječenja je izlječenje bolesnika.
Radikalnu prostatektomiju moguće je učiniti klasičnom operacijom – kirurškim rezom iznad stidne kosti ili na međici. Postoji opcija i laparoskopske radikalne prostatektomije gdje se kroz male otvore na trbušnoj stijenci uvodi kamera i operacija izvodi promatrajući unutrašnjost čovjeka na ekranu.
Komplikacije radikalne prostatektomije:
krvarenje,
infekcija,
usporeno cijeljenje rane,
urinarna inkontinencija (nekontrolirano mokrenje),
striktura uretre,
erektilna disfunkcija,
ozljeda završnog dijela debelog crijeva.
Radioterapija prostate
Radioterapija podrazumijeva upotrebu ionizirajućeg zračenja.
Radioterapija prostate kao i kod ostalih tumora može biti :
primarna radikalna radioterapija (cilj izlječenje radioterapijom),
adjuvantna radioterapija (kao dodatno zračenje nakon operacije),
palijativna radioterapija (zračenje metastaza u smislu smanjivanja simptoma, ne i izlječenje).
Komplikacije radioterapije prostate:
impotencija,
inkontinencija urina (nekontrolirano mokrenje),
iradijacijski cistitis (upala mjehura),
iradijacijski proktitis (upala završnog dijela debelog crijeva),
krvarenje,
edem,
promjene na koži.
Rezultati liječenja radikalnom kirurgijom i radikalnom radioterapijom vrlo su slični. Izbor metode liječenja je individualan za svakog bolesnika.
Saznajte više: Radioterapija (zračenje) – vrste, postupak i nuspojave
Hormonska terapija
Hormonska terapija se najčešće koristi u slučajevima metastatske bolesti ili kad prethodni modaliteti liječenja nisu ostvarili željene učinke.
Hormonska terapija je palijativnog tipa i ne postiže izlječenje već usporava napredovanje bolesti i poboljšava kvalitetu života.
Hormonska terapija se može provesti kirurški ili medikamentno, a cilj joj je spriječiti učinke testosterona na daljnje napredovanje bolesti, ako je tumor hormonski ovisan.
Bilateralna orhidektomija je operacija u kojoj se odstranjuju oba testisa. Bez testisa, muškarac ne može proizvoditi hormone koji uzrokuju rast karcinoma prostate.
Od medikamentne terapije mogu se koristiti antiandrogeni ili LHRH agonisti/antagonisti koji sprječavaju djelovanje androgena – muških hormona.
Novija hormonska terapija metastatske bolesti uključuje lijekove: abirateron acetat, enzalutamid, orteronel.
Najčešće se radi kombinacija pojedinih modaliteta liječenja (radioterapija i hormonska terapija, kemoterapija i LHRH agonisti)
Ako tumor nije hormonski ovisan, daje se kemoterapija.
Rak prostate – prognoza i smrtnost
Iako je rak prostate drugi najčešći rak u muškarca, on ne spada u najčešće uzroke smrti. Većina tumora raste sporo i niskog je stupnja zloćudnosti. Kada se rak prostate otkrije u ranom stadiju, postotak izlječenja je oko 95%.
“Mnogi muškarci umiru s rakom prostate, a ne od raka prostate”.
Tumori se najčešće dijele po TNM klasifikaciji tumora. T označava sami tumor, N zahvaćenost limfnih čvorova, a M prisutnost/odsutnost metastaza.
Po TNM klasifikaciji ocjenjuje se klinički stadij bolesti te može koristiti kao smjernica za ocjenu prognoze bolesnika.
Po TNM stadiju, rak prostate se može podijeliti na 4 stupnja:
T1 – klinički neuočljiv tumor, slučajno otkriven u prostati uklonjenoj zbog hiperplazije – izgledi su da će 95% bolesnika preživjeti 5 godina.
T2 – tumor ograničen na prostatu – izgledi su 90% da će bolesnik preživjeti 5 godina.
T3 – tumor se proširio kroz čahuru prostate – izgledi su 40% da će bolesnik preživjeti 5 godina.
T4 – tumor se proširio na okolne organe ili je metastazirao – izgledi su 10% da će bolesnik preživjeti 5 godina.
Uzevši u obzir i Gleasonov zbroj i PSA vrijednost bolesnike možemo razvrstati u prognostičke skupine:
mali rizik za recidiv: T1-T2a i Gleasonov zbroj 2-6 i PSA<10 ng/mL
srednje veliki rizik za recidiv: T2b-c ili Gleasonov zbroj 7 ili PSA 10-20 ng/mL
veliki i vrlo veliki rizik za recidiv: T3-4 ili Gleasonov zbroj 8-10 ili PSA>20 ng/mL
Nakon provedbe bilo kojeg oblika liječenja, nužno je obavljati redovne kontrole zbog mogućnosti povratka bolesti
Izvor: krenizdravo.rtl.hr
